Postavljanje kamina

Čvrsta podloga, dimnjaci i dovod zraka

Sam kamin je uvijek dio određenog prostora s kojim se mora stvoriti funkcijsko i oblikovno jedinstvo. Različiti smještaj u prostoru kao i sam odabir vrste kamina kakvog želite omogućuje i njegovo različito oblikovanje.

Što trebamo znati prije ugradnje kamina?

Projektirati vrstu i oblik kamina, odrediti njegov položaj, veličinu i materijal od kojeg će biti izveden, naš je zadatak. Prilikom rješavanja mora se polaziti od cjelokupnog prostora u koji će se kasnije postaviti kamin. Sam kamin je uvijek dio određenog prostora s kojim se mora stvoriti funkcijsko i oblikovno jedinstvo.

Različit smješatj u prostoru kao i sam odabir kamina kakvog želite omogućuje i njegovo razilčito oblikovanje. Kamini mogu biti jednostavni ugrađeni u zid ili naslonjeni na njega sa modernim materijalima pa sve do raznih spojeva tradicionalnih materijala sa dizajnom usklađenim u interijer ili podneblje u kojem se nalazite.

Kod izabiranja modela važno je naglasiti različitu vidljivost vatre iz kamina, jer tu različitost pruža i ista vrsta kamina samo ako je drugačije oblikovana. U svezi s namjenom, stilom i oblikom kamina mora se stvoriti ugođaj intimnog mjesta okupljlanja.

Koji su preduvjeti za postavljanje kamina u Vaš prostor?

Čvrsta nosiva podloga / Dimnjak za otvor dima / Dovod sviježeg zraka

1. Čvrsta nosiva podloga

Ispod budućeg kamina potrebno je napraviti čvrstu (betonsku) podlogu. Ako ste tek u fazi građenja onda je rješenje jednostavno, na poziciju kamina (koju je arhitekt ili izvođač radova odredio) potrebno je zapunit punim betonom. To znači da u poziciji kamina tj. podlozi ne smije biti toplinska izolacija (npr. kamena vuna, stiropor), podno grijanje, te cijevi ili materijali koji bi mogli oslabjeti podlogu na koju dolazi budući kamin.

Ako imate gotove podove a odlučili ste se za ugradnju kamina potrebno je prema projektu izrade kamina izrezati pod (prket, ker, pločice ili sl.), izrezati estrih te izvaditi toplinsku izolaciju ili materijal koji se nalazai na samoj nosivoj betonskoj ploči. Zatim ako je po projektu izrade kamina predviđeno, zabetonirati napravljeno mjesto u razini gotovog poda, ili razinu ukoliko je predviđena kamena ili granitna cokla oko kamina za debljinu cokle.

2. Dimnjak za otvor dima

Mogu biti zazidani iz cigala, šamotnih cigala, gotovi šamotni ulošci sa plaštem ili metalni. Dimnjaci moraju biti primjereno izolirani i pravilno izgrađeni da se ne pojave smetnje pri radu kamina. Najmanja visina dimnjaka može biti 4,5 m bez obzira na njegov presjek. Ako je dimnjak viši onda je i vuća bolja iako je kod otvorenih ložišta dosta bitnije da imaju dovoljan presjek dimnjaka u odnosu na dimenzije ložišta.

Prije svega moramo paziti da ne izgradimo dimnjak u negodnoj, tlačnoj zoni. Najbolje je ako se dimnjak nalazi odmah ispod vrha krova. Uzidamo ga 40 do 70 cm iznad vrha krova i s time izbjegnemo neugodnu, tlačnu zonu. Kada postavimo dimnjak negdje na polovini krova ili čak niže, onda moramo predvidjeti primjerenu visinu dimnjaka da bi izbjegli tlačnu zonu. U slučaju da imamo kuću u blizini višeg objekta, prije gradnje dobro je znati koje područje pokriva tlačna zona. Potrebno se posavjetovati sa projektantom koji će nam odrediti pravilnu poziciju i visinu dimnjaka. Posebno je to poželjno na vjetrovitim područjima. Dimnjak zaštitimo sa primjerenom dimnjačkom kapom koja može biti izrađena tako da još dodatno poboljšava vuću. (Posebni nastavci djeluju na injektorskom principu). Za dobro iskorištavanje kamina potrebna je temperatura dimnih plinova iz ložišta 200 – 250°, što postignemo izolacijom dimnjaka. Koj jednakih dimenzija dimnjaka u prednosti je okrugli presjek ispred kvadratnog. Bolje su glatke stijene od grubih. Dimovod mora biti primjerno izoliran, najbolja je kamena vuna.

Sam priključak u dimnjak trebao bi biti izveden pod kutem od 45° u odnosu na vertikalu dimnjaka. Visina priključka u dimnjak na visini od 180 – 200 cm od gotovog poda prostorije. Ukoliko je nemoguće ispoštovati neke od navedenih slučajeva potrebno je posavjetovati se sa samim izvođačem kamina.

3. Dovod sviježeg zraka

Kod izgaranja goriva u kaminu se odvode ne samo plinovi nastali pri izgaranju već i neka količina zraka iz prostorije. Prema tome stalno gubimo zrak iz prostorije pa je potrebno radi održavanja tlaka dovoditi novi zrak. U osnovi dovod svježeg zraka rješava se na dva načina – prvi način rješavanja je dovod zraka iz susjednih prostorija, drugi je pak način dovođenjem zraka izvana pomoću cijevi ili pak iz prostorija na nižoj etaži. Promjer odvoda svježeg zraka morao bi biti minimalno Ø 10 cm a preporuča se Ø 15 cm. Takav dovod zraka nužan je za dobro izgaranje.

U prostorije koje imaju manju površinu od 12 m2 kamini se ne bi smjeli uopće postavljati.

Veliku pažnju dovodu svježeg zraka mora se pridodati kod otvoranih ložišta, jer otvoreni kamin usisava zrak iz prostorije cijelim svojim otvorom. Tako je kod otvorenih ložišta potrebno dovesti minimalno cijev Ø 15 cm dovoda svježeg zraka. Kod otvorenih kamina bolje je dovesti zrak iz neke druge prostorije tako da ne dolazi hladan zrak ( u zimskim danima naročito), jer on onda smanjuje temperature. Otvoreni kamin tad nije samo izvor topline već i prirodno provjetravanje što je naročito pogodno kod vikendica i kuća za odmor koje nisu stalno u upotrebi.